Znate onu priču o filozofima koji su tjednima raspravljali o tome koliko zuba ima konj sve dok nekom nije palo na pamet da rastegne usta konja i prebroji ih. Tako su tri poljska fizičara s Vojno-tehnološkog sveučilišta iz Varšave odlučili napraviti eksperiment da ustanove sposobnost ugljikovog dioksida u zadržavanju topline, odnosno kao stakleničkog plina. Na tu temu su objavili tri rada (2020.,2022. i 2024.), a ovdje prenosim dio zaključaka s jednog odličnog web portala koji uređuje Pierre Gosselin. Prije toga podsjetimo se jednog značajnog grafikona koji pokazuje utjecaj koncentracije CO2 na njegovu sposobnost zadržavanja topline.
Vidljivo je kako povećanje koncentracije CO2 u zraku dovodi do sve manjeg utjecaja na temperaturu. Kubicki i sur. su odlučili postaviti brojčanu granicu na taj sve manji utjecaj CO2 na 95%, drugim riječima smatrat će se da CO2 nema više utjecaja na temperaturu kad njegova mogućnost daljeg utjecaja bude manja od 5%. Došli su do zaključka kako je postojeća koncentracija četiri puta veća od one potrebne za zasićenje. Drugim riječima, pri postojećoj koncentraciji u zraku, CO2 nema više sposobnost upijanja topline i prema tome se ne može smatrati stakleničkim plinom. Ovaj rezultat nedvosmisleno ukazuje da je službeni stav utjecaja porasta antropogenog CO2 na klimu Zemlje samo hipoteza, a ne potkrijepljena činjenica.
Priključimo ovom i zaključak Schildknechta (2020) kako i drastično povećanje koncentracije na 760 ppm (porast za stotinu godina) može za posljedicu imati oko pola stupnja zagrijavanja što je zanemarivo. Podsjećam da je čovjekov udio u koncentraciji CO2 u zraku oko 5%.
Postoji jedan drugi plin koji je najzaslužniji za toplinu u kojoj možemo lagodno živjeti. U pustinji su dani vrući, a noći hladne. Za tu hladnoću kriv je nedostatak vlage ili preciznije vodene pare. Ako se nečega moramo unaprijed bojati onda je to sasvim sigurno hladnoća, a ne toplina.
Na kraju, Oleg i ja vam čestitamo danas, s nadom da će postojati i sutra.
izvor:
Klima i Energija 