Ne znam zašto ljudi manje vole veznik i od veznika ili. Možda je to posljedica digitalnog doba i želje da se sve pojednostavi, ali često takvo pojednostavljenje ne doprinosi razjašnjenju, već upravo suprotno. Koga zanima slobodno se može prisjetiti rasprave Newtona i Huygensa o prirodi svjetlosti ili scena iz filmova u kojima advokat traži od svjedoka odgovor da ili ne, bez daljnjeg obrazloženja. Stalno smo prisiljeni donositi polovične odluke pod parolom: „E pa, ne može i jedno i drugo, odluči što ćeš ili s kim ćeš.“ Fizikalna, pa i općenito, stvarnost često je upravo i jedno i drugo, a vrlo rijetko je samo ili jedno ili drugo.
Podatak koji sam nedavno čuo nije dobio odgovarajuću pažnju, a spomenuo ga je dr. Willie Soon u svom razgovoru s Tuckerom Carlsonom. Saturn je šesti planet po udaljenosti od Sunca, a njegov najveći prirodni satelit (mjesec) se zove Titan. Prije dvadesetsedam godina je prema Saturnu poslan svemirski brod „Cassini“. Putovanje je trajalo sedam godina, a na Zemlju je slao različite podatke punih trinaest godina. Između ostalog je ustanovljeno da je površinska temperatura Titana minus 180 oC i da na njemu postoje jezera i rijeke tekućih ugljikohidrata, preciznije metana. U Titanovoj atmosferi metana ima preko 5%, odnosno 30 000 puta više nego u Zemljinoj. Sjećate se ovakvih tekstova?
Da ponovim, u atmosferi Titana ima 30 000 puta više metana nego na Zemlji, a svejedno je temperatura oko 200 stupnjeva niža nego kod nas. Zanimljivo da Titan nije „proključao“, kako je to za Zemlju izrekao glavni tajnik UN-a. A da, zaboravio sam napisati da je Titan deset puta dalje od Sunca nego Zemlja, pa njega naša jedina „grijalica“ puno slabije grije. Da budem sarkastičan do kraja – koliko bi toplije na Titanu bilo da na njemu ima krava, koje su, očigledno, krive „što su žive“.
Polako dolazimo do glavne teme teksta. Svi znamo, ili smo barem tako učili, da je metan fosilno gorivo. Kaže hrvatska enciklopedija: „Nastaje pri anaerobnom raspadanju organskih tvari djelovanjem mikroorganizama, npr. u močvarama (naziva se i močvarnim plinom), mulju otpadnih voda i crijevima ljudi i životinja.“
Slično ječmu s Grenlanda (ovdje), logično pitanje je otkud organske tvari i mikroorganizmi na Saturnovom mjesecu Titanu? Ili je Titan nekad bio pun života ili se ugljikovodici mogu stvarati i anorganski.
Pojam fosilnog goriva u sebi krije staru reklamnu uzrečicu: „Još malo pa nestalo“. Ako su sva nafta i plin fosilnog porijekla potpuno je razumljivo da su zalihe vrlo ograničene i da ne mogu dugo potrajati. Međutim, ako se prihvati mogućnost da se nafta i plin stvaraju i duboko ispod Zemljine površine u gornjem dijelu Zemljinog plašta cijela priča dobija sasvim drugačiji pristup. Imitirajući uvjete koji vladaju u gornjem dijelu Zemljinog plašta Kolesnikov i sur. (2009) su uspjeli proizvesti ugljikovodike i tako potvrdili mogućnost njihovog neorganskog stvaranja.
Ne sporeći teoriju o organskom nastanku nafte i plina, očito je da postoje i drugi mehanizmi za njihovo stvaranje. Spomenimo da su među onima koji su zastupali neorgansko porijeklo nafte bili veliki znanstvenici Gay-Lussac, von Humboldt i Mendeljejev.
Zemlja nema beskonačne zalihe bilo kojeg prirodnog bogatstva što je osnovna činjenica koja bi nas trebala spriječiti da živimo (ne)kulturu bacanja. Ipak, sve se više stvari proizvodi za jednokratnu upotrebu, a gomile otpada izvoze u siromašnije zemlje. Zar zaista netko misli da će ono što razvijeni ne žele riješiti u svom dvorištu biti „ekološki zbrinuto“ u zemljama u razvoju?
Što je zajedničko kamenom, brončanom, željeznom, nuklearnom i silicijskom dobu? Sva ta doba ukazuju na čovjekovu želju za preživljavanjem i mogućnosti rješavanja zagonetki iz prirode koje će mu pomoći da živi sigurnije i komotnije. Tko je prije nekoliko tisuća godina mogao zamisliti da će kremene stijene pod nogama biti glavna sirovina za proizvodnju mikročipova?
Jednako kao što nama treba energija iz hrane, tako i civilizaciji treba energija za preživljavanje i razvoj. Što je civilizacija razvijenija to nam treba više energije pri čemu njena gustoća igra značajnu ulogu. Tako se, na primjer, iz jednog kilograma uranija U-235 može dobiti jednako energije kao od milijun i pol kilograma ugljena ili tri milijuna kilograma drveta. Zar nije onda pametnije koristiti manje prirodnih resursa?
izvor:
Tucker Carlson / Dr Willie Soon Climate Change Interview
Klima i Energija 