Govoreći o vremenskim ekstremima, posebno vrijednostima temperature zraka, uvijek je potrebno posebno naglasiti da se radi o razdoblju od kad postoje standardizirana mjerenja. Obzirom na starost Zemlje radi se o dvije milijuntine povijesti planeta o kojem imamo podatke. Naime, iako se i u antička vremena znalo o širenju tvari u ovisnosti o temperaturi, prva općeprimjenjiva temperaturna skala, odnosno živin termometar u staklu, nastala je u prvoj polovici 18. stoljeća, a ustanovio ju je njemačko-nizozemski znanstvenik Daniel Fahrenheit. Fahrenheitova skala je u međunarodnoj upotrebi ostala sve do 1970.-tih godina, kad ju je u većini zemalja zamijenila Celsiusova ljestvica.
Većina mjernih mjesta u Hrvatskoj potječe iz druge polovice 20. stoljeća, a nerijetko i s početka 21. stoljeća. Koliko su zaista informativni podaci apsolutnih temperaturnih maksimuma i minimuma pogledajmo na primjeru jedine četiri stanice koje imaju mjerenja od kraja 19. stoljeća, prema podacima DHMZ-a.
| mjesto | minimalna temperatura | maksimalna temperatura |
| Zagreb-Grič | 1942. | 1950. |
| Crikvenica | 1929. | 1928. |
| Gospić | 1956. | 1947. |
| Osijek | 1987. | 1950. i 2012. |
Vidljivo je da su ekstremne vrijednosti različito razmještene po desetljećima. Kad bismo promatrali samo podatke Crikvenice proizašlo bi da je krajem 1920.-tih godina bilo razdoblje najvećih temperaturnih ekstrema, dok su za Zagreb-Grič i Gospić to 40.-te i 50.-te godine prošlog stoljeća. Primjetno je da ekstremne vrijednosti većim dijelom potječu od mjerenja iz razdoblja oko sredine prošlog stoljeća. Analiza točkastih mjerenja temperature blizu površine, samo jednog od niza meteoroloških svojstava vremena i klime, može dati ograničenu sliku o promjeni klimatskih prilika. Puno toga ovisi i o lokacijama mjerenja. Poznato je da postoji efekt urbanog toplinskog otoka. Iako nam ne trebaju stručni radovi da znamo kako je toplije u gradu nego u šumi, zgodno je pogledati nekoliko satelitskih slika.
Na svim slikama je označen položaj aerodroma, a skala boja označava temperature. Radilo se o jutarnjim temperaturama jednog toplinskog vala. Gradski beton i asfalt su akumulirali toplinu tako da nije ni došlo do noćnog ohlađivanja. U suvremeno vrijeme treba dodati i mnogobrojne klima uređaje (koji naravno hlade unutrašnjost stana, ali toplinu predaju okolnom vanjskom zraku). Temperaturna razlika na svim slikama iznosi četiri do pet stupnjeva.
Dvije stvari su ovdje zanimljive. Prva je to što se korekcija za efekt toplinskog otoka ne radi, iako očigledno postoji opravdan razlog za to. Druga je vezana uz “homogenizaciju” podataka (posebno američkih povijesnih stanica). U SAD-u su na velikoj skali temperature mjerene na starim lokacijama zamijenjene onima na aerodromima, između ostalog i zato što su aerodromska mjerenja “ruralna”, odnosno aerodromi se ne nalaze u gradovima. Kao što to pokazuju satelitske slike, a ukazuje i zdrav razum, aerodromi sa svojim kilometrima pista, rulnica. platformi i parkirališta se nikako ne mogu smatrati ruralnim. Tko god je bio na nekom od većih aerodroma zna i da svako malo poleću i sleću avioni, ali vjerojatno ne zna da standardni putnički avion ima oko 60 000 konjskih snaga, od kojih najveći dio iskoristi upravo kod poletanja. Upravo zato su i aerodromi zone u kojima je značajno smanjeno noćno ohlađivanje.
Na ovaj način možemo očekivati i nove temperaturne “rekorde” koji to u stvari nisu.
izvori:
https://meteo.hr/klima.php?section=klima_podaci¶m=met_ext&el=najvise_temperature_zraka https://joannenova.com.au/2019/08/we-can-see-the-urban-heat-islands-from-space/
Klima i Energija 