Otvaram neko jutro virtualne novine, a naslovi bulje u mene kao da sam otvorio lošu zbirku horor prića. Kažu, počela je era globalnog vrenja (preciznije kuhanja). Meko ili tvrdo kuhano? Proteklih godina se fraza „globalno zagrijavanje“ pretvorila u „klimatske promjene“ zbog nedostatka zagrijavanja. Sad kad je, za neke, konačno došao El Niño, eto nam opet zagrijavanja. Jedino kad bi nekako mogli pokazati da ugljikov dioksid uzrokuje El Niño, to bi bilo ono pravo. Ne znam da li primjećujete, ali naš prirodni okoliš je ove godine zeleniji nego mnogo puta u nedavnoj prošlosti. Ima još stvari koje treba dokazati. Jedna od teže dokazivih će biti kako, što je toplije, pada više snijega.
Jedna lasta ne čini prolječe, a dvije?
Ima stvari koje su lakše i teže zamislive. Uvjeren sam da su prvi ljudi koji su bušenjem došli do izvora nafte bili uvjereni da će ona vječno šikljati iz podzemlja. Već je malo teže zamislivo da su naši preci prije nekoliko tisuća godina usred Sahare jeli najviše ribe ulovljene iz niza rijeka i jezera koja su u međuvremenu nestala. Možete li vi zamisliti da Sava i Dunav presahnu i da pritom to nije posljedica čovjekovog postojanja, kao što nije bila ni u slučaju Sahare?
To s naftom i sličnim izvorima smo savladali, ali s „obnovljivim“ izvorima nam još uvijek teško ide. Svaki put se čovjek prerano oduševi kako je uspio prevariti prirodu i dobio nešto vječno i praktički besplatno, pa onda po medijima piše:
Pretpostavljam da ne postoji nitko tko se nije sreo sa sličnim izgovorenim ili napisanim mišljenjima. Od gornjih stavova samo je jedan, recimo, istinit, a to je da ih možete postaviti u kućanstvo, ako imate desetak tisuća eura viška novca.
Ovaj tekst se bavi energijom vjetra. U vrijeme jedrenjaka vjetar je bio glavni, iako hirovit, izvor energije za daleka putovanja. Pomorci su odavno naučili kojim dijelom oceana treba ploviti kako bi što prije došli do cilja, jer su zalihe vode i hrane bile ograničene. Rijetkima je padalo na pamet da bi se vjetar mogao „umoriti“ zbog toga što puše u jedra. Činjenica je da je vjetru oduzeta kinetička energija poslužila za kretanje broda. Slično tome, vjetroturbina uzima kinetičku energiju vjetra kako bi je pretvorila u električnu struju. Što ih više ima i što su veće, to značajnije smanjuju kinetičku energiju vjetra. Prije rezultata istraživanja djelovanja rada vjetroturbina na okoliš jedan primjer. U vrijeme razvoja masovnog morskog turizma došlo je do, također masovne, izgradnje molova. Time je narušena prirodna morska cirkulacija, pa su plaže od prekrasnih sitnošljunčanih sve više počele izgledati kao dio neke močvare. Od kad se to shvatilo počela je izgradnja pontonskih molova koji djelomično dopuštaju prirodnu cirkulaciju.
Natrag na vjetroturbine. Od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća počela je šira primjena vjetroturbina za proizvodnju električne energije. Namnožilo se njih tako da danas SAD, Njemačka i Španjolska zajedno imaju oko 120 000 turbina.
Postoji niz stručnih radova na temu utjecaja vjetroturbina na promjenu meteoroloških parametara u njihovoj blizini. Bez obzira na djelomično različite rezultate, svi radovi ističu ono očigledno. Niz vjetar ( „iza turbine“) postoji turbulencija koja pojačava miješanje zraka u prizemnom sloju, što rezultira višom temperaturom blizu tla (naročito noću). Uz ovaj, najizraženiji je efekt smanjivanja vlage u prizemnom sloju. Oba efekta se protežu kilometrima iza vjetroturbina. Keith i sur. (2004) zaključuju da masovna primjena vjetroturbina može djelovati na lokalnu i globalnu klimu promjenom turbulentnog prijenosa u atmosferskom graničnm sloju i da se radi o nezanemarivim efektima na kontinentalnoj skali.
Budući da ima sve više vjetroturbina na moru, započela su istraživanja i tog utjecaja. Platis i sur (2018) su mjerenjima uz pomoć zrakoplova ustanovili da se pri stabilnim meteorološkim uvjetima efekti niz vjetar mogu zamijetiti na udaljenosti od nekoliko desetaka kilometara, a snaga vjetra biti smanjena do 40%.
Postavljanje vjetroturbina financijski je najpovoljnije u plitkim morima, kao što je Sjeverno more. Ovdje dolazi do jednog drugog fenomena. Naime, turbine uzrokuju turbulenciju koja proizvodi valove, pod čijim djelovanjem se mijenja konfiguracija podmorskog tla. NASA kaže da još nije sigurno kako takve promjene utječu na floru podmorja koja je značajan izvor hrane za ribe.
Paradoksalno bi bilo kad bi se jednog dana ustanovilo kako korištenje vjetra podiže globalnu temperaturu (što god to značilo) jer se mjerenja vrše blizu tla. Znamo već da turbine ubijaju ptice i šišmiše i da je vjetar hirovit izvor energije male gustoće. Moguće je da će zbog njih biti sve manje i riba, a mene zanima kako će jednog dana posade kanadera gasiti šumske požare, ako blizu budu turbine. Znam – nikako, jer su opasne i za avione i dronove (zbog turbulencije). Tako bi se moglo dogoditi da je „lijek“ (alternativni izvori energije) štetniji od „bolesti“ (korištenje fosilnih goriva).
izvori:
https://www.pnas.org/doi/full/10.1073/pnas.0406930101
Wind Farms Raise Temperatures at the Surface Level
Offshore Wind Turbines Make Sediment Plumes in North Sea
Klima i Energija 