Dramatično!

Kratak tečaj iz teme “kako privući pažnju javnosti i dobiti financije za istraživanje”.

Sva terenska istraživanja, a posebno ona na Antarktici su skupa, što zbog različitih uređaja, što zbog troškova smještaja i prehrane. Struju i grijanje dobijaju neprekidnim radom generatora na naftu, iako u novije vrijeme neki pokušavaju ubaciti i solare i vjetroturbine, zbog poboljšanja slike u javnosti.

Pogledajmo malo ovaj drugi naslov. Kažu: “Svi moramo biti jako zabrinuti”. Zašto bismo to mi morali? Samo u jednom pronađenom tekstu se pri kraju spominje činjenica da bi to moglo biti ozbiljno pitanje u budućnosti (otprilike za stotinu godina), znači kad svi mi koji znamo čitati, a i najveći broj tek rođenih bude mrtav. Za stotinu godina možda vulkani ili Sunce ohlade planet za stupanj, a Antarktika poraste dvostruko. Ili se ljudi poubijaju u atomskom ratu ili…Mene trenutno više brine da li će sljedeće ljeto biti dovoljno sunčano da skupim D vitamina za zimu i da li će zima biti tako hladna da popucaju cijevi za vodu i nestane plina ili struje.

Dementorska uloga medija sastoji se u tome što se pozitivni rezultati istraživanja ne objavljuju, kako bi se zadržala sumorna slika i ljudima potpuno izbrisao optimizam bilo koje vrste. E pa, kad neće oni, opet ću morati ja.

Prije nekoliko dana objavljen je rad (Gudmunsson i sur.) s potpuno različitim rezultatom na istu temu. Rezultati kažu da će utjecaj otapanja glečera “Sudnjeg dana” biti praktički zanemariv, a razina mora viša jedan do dva milimetra za pedeset godina. Drugim riječima, nema nikakvog razloga za zabrinutost u vezi s tim glečerom. Nisam psiholog, ali me zanima kakve emocije izaziva dobra vijest. Dobre vijesti bi trebale izazivati radost i olakšanje, ali pretpostavljam da će neki biti razočarani, a neki ljuti. Vjerojatno ima i onih koji više uopće ne mogu vjerovati u dobre vijesti. S takvima je posao dementora još malo pa gotov.

Još dvije crtice. Jedna je iz američke politike u kojoj političarka iz Floride pita šta da radi kad meteo služba zbog uragana zatraži evakuaciju, a ona ima električni auto. Strujna mreža je preopterećena, a ceste zakrčene. Odgovor političara iz Kalifornije: “Stopirajte neki auto na benzin ili naftu.”

Jedna britanska grupa klimatskih aktivista je dobila obećanje (u međuvremenu i novac) bogatog člana Laburističke stranke koji je izjavio da će donirati još jednom toliko funti koliko grupa dobije donacija u dva dana. To mu ga dođe kao javno priznanje političara aktivistima da rade nešto vrijedno i korisno. Grupa je poznata po uništavanju slika i sporom hodanju po prometnim londonskim ulicama. Jedna od napadnutih slika je i ova Van Goghova.

Priznajem da ne razumijem kakve veze ima slika breskve u cvatu umjetnika koji je živio za umjetnost, a ne od nje, s klimatskim promjenama. Grupa je već svojim sporim hodanjem doprinijela kašnjenju ljudi na posao, dogovorenim terminima liječničkih pregleda, usporavanju vozila hitne pomoći i vatrogasaca. Milina jedna od aktivizma. Da, lakše je uništiti sliku nego iskopati rupu u zemlji, posaditi drvce i brinuti za njega. Sad mogu udvostručiti napore da naprave kaos jer im političari plaćaju kazne.

izvori: